Traduzione dei significati Sura Sâd - Traduzione bosniaca dell'Abbreviata Esegesi del Nobile Corano - Numero di pagina 456 - L'Enciclopedia del Nobile Corano

Versetto: 43

وَوَهَبۡنَا لَهُۥٓ أَهۡلَهُۥ وَمِثۡلَهُم مَّعَهُمۡ رَحۡمَةٗ مِّنَّا وَذِكۡرَىٰ لِأُوْلِي ٱلۡأَلۡبَٰبِ

Nakon toga, Plemeniti Allah uslišio je Ejjubovu, alejhis-selam, dovu i otklonio od njega bolest, te mu dao žena i mnogo djece, unuka i potomaka – kao dar jer je vjerovjesnik Ejjub, alejhis-selam, bio strpljiv i zadovoljan sudbinom. Allah je tako dao da u tome bude pouka uviđavnima da Allah, džellešanuhu, poslije teškoće i kušnje daje izlaz, olakšicu i nagradu.

Versetto: 44

وَخُذۡ بِيَدِكَ ضِغۡثٗا فَٱضۡرِب بِّهِۦ وَلَا تَحۡنَثۡۗ إِنَّا وَجَدۡنَٰهُ صَابِرٗاۚ نِّعۡمَ ٱلۡعَبۡدُ إِنَّهُۥٓ أَوَّابٞ

Svemogući Allah zapovjedio je Ejjubu, alejhis-selam, da uzme snop od 100 tankih grana i da njime udari svoju suprugu, da na taj način izvrši svoju zakletvu pa da to bude (ublažena) zamjena za stotinu udaraca. Ejjub, alejhis-selam, bio je strpljiv i odan Allahu, i bio je zadovoljan Njegovom odredbom. Ejjub bijaše divan Božiji rob, bogobojazan, poslušan, mnogo se kajao.

Versetto: 45

وَٱذۡكُرۡ عِبَٰدَنَآ إِبۡرَٰهِيمَ وَإِسۡحَٰقَ وَيَعۡقُوبَ أُوْلِي ٱلۡأَيۡدِي وَٱلۡأَبۡصَٰرِ

Allahov Poslaniče, spomeni dobre Božije robove i vjerovjesnike iskrene: Ibrahima, Ishaka i Jakuba, koji su bili odani dragom Allahu, i koji činjahu djela koja On voli. Oni su bili uviđavni i postojani u istini.

Versetto: 46

إِنَّآ أَخۡلَصۡنَٰهُم بِخَالِصَةٖ ذِكۡرَى ٱلدَّارِ

Njih je Allah, džellešanuhu, odlikovao posebnom vrlinom, a to je da uvijek imaju na umu Ahiret, da nikad ne zaboravljaju polaganje računa, pa su se pripremali za Dan ustanuća i ljude pozivali da se pripremaju za to.

Versetto: 47

وَإِنَّهُمۡ عِندَنَا لَمِنَ ٱلۡمُصۡطَفَيۡنَ ٱلۡأَخۡيَارِ

Mi smo njih odlikovali da Nam budu poslušni i samo Nas obožavaju, te smo ih izabrali za to da nose emanet dostavljanja objave.

Versetto: 48

وَٱذۡكُرۡ إِسۡمَٰعِيلَ وَٱلۡيَسَعَ وَذَا ٱلۡكِفۡلِۖ وَكُلّٞ مِّنَ ٱلۡأَخۡيَارِ

Sjeti se, Allahov Poslaniče, dobrih ljudi i vjerovjesnika iskrenih: Isma'ila, Ibrahimova sina, zatim El-Jese'a i Zul-Kifla, čiji se životopis s užitkom spominje! Svi su oni bili dobročinitelji i uviđavni; njih je Allah, džellešanuhu, odabrao za dostavljanje poslanice i podario im je najljepše odlike.

Versetto: 49

هَٰذَا ذِكۡرٞۚ وَإِنَّ لِلۡمُتَّقِينَ لَحُسۡنَ مَـَٔابٖ

Ovo je u Kur’anu pohvala spomenutim ljudima. A bogobojazne, koji izvršavaju Allahove naredbe i sustežu se od Allahovih zabrana, čeka prelijepo prebivalište na budućem svijetu.

Versetto: 50

جَنَّٰتِ عَدۡنٖ مُّفَتَّحَةٗ لَّهُمُ ٱلۡأَبۡوَٰبُ

Čeka ih naslađivanje u vječnim baščama, iz kojih nikad neće biti izvedeni, a džennetske će kapije, kad oni do njega dođu, otvorene biti – kao izraz dobrodošlice i radosti zbog njihova dolaska.

Versetto: 51

مُتَّكِـِٔينَ فِيهَا يَدۡعُونَ فِيهَا بِفَٰكِهَةٖ كَثِيرَةٖ وَشَرَابٖ

Čestiti će se u Džennetu odmarati naslonjeni na urešenim divanima, gdje će tražiti najukusniju hranu, piće, vino, voće i sve što njihove duše požele.

Versetto: 52

۞ وَعِندَهُمۡ قَٰصِرَٰتُ ٱلطَّرۡفِ أَتۡرَابٌ

Čestiti će u Džennetu pored sebe imati zanosno lijepe žene, čedne, istih godina, koje će gledati samo u njih, svoje muževe.

Versetto: 53

هَٰذَا مَا تُوعَدُونَ لِيَوۡمِ ٱلۡحِسَابِ

Ovo je lijepa nagrada koja je obećana onima koji su bili bogobojazni na dunjaluku, te su činili dobra djela.

Versetto: 54

إِنَّ هَٰذَا لَرِزۡقُنَا مَا لَهُۥ مِن نَّفَادٍ

Ovi plemeniti, blagoslovljeni darovi koje će Allah dati Svojim štićenicima jesu od Njega, oni nikad neće prestajati.

Versetto: 55

هَٰذَاۚ وَإِنَّ لِلطَّٰغِينَ لَشَرَّ مَـَٔابٖ

Ovako će na Danu konačnog polaganja računa biti dočekani vjernici, a dotle one koji su prelazili granice, pa bili nevjernici i činili grijehe čeka grozno povratište i neopisivo težak položaj na Danu sudnjem.

Versetto: 56

جَهَنَّمَ يَصۡلَوۡنَهَا فَبِئۡسَ ٱلۡمِهَادُ

Njih će Silni Allah, Znalac svih tajni, kazniti u paklenoj vatri koja će ih pržiti iznad i ispod njih. Grozne li postelje u džehennemskoj vatri za one koji na dunjaluku bijahu poročni!

Versetto: 57

هَٰذَا فَلۡيَذُوقُوهُ حَمِيمٞ وَغَسَّاقٞ

Evo, ovu groznu, bolnu patnju kušat će griješnici i bezbožnici. Bit će kažnjeni i tako što će, protiv svoje volje, biti napajani kipućom vodom (koja je dostigla krajnji stepen vreline) i smrdljivom, iznad svega odvratnom kapljevinom, tj. gnojem koji će curiti iz tijelā džehenemlija. Tim pićem neće žeđ ugasiti.

Versetto: 58

وَءَاخَرُ مِن شَكۡلِهِۦٓ أَزۡوَٰجٌ

Griješnici će u paklenoj vatri biti kažnjavani i drugim mukama sličnim ovim koje su spomenute. Naime, bit će izloženi mnogostrukim kaznama i teškoćama.

Versetto: 59

هَٰذَا فَوۡجٞ مُّقۡتَحِمٞ مَّعَكُمۡ لَا مَرۡحَبَۢا بِهِمۡۚ إِنَّهُمۡ صَالُواْ ٱلنَّارِ

Kad se griješnici budu tiskali na vratima Džehennema, svaka će skupina grditi onu drugu, pa će griješnici govoriti jedni drugima: “Ova će gomila džehenemlija ući u paklenu vatru tiskajući se s vama!” Na to će ovi odgovoriti: “Nisu dobrodošli i ne bilo im prostrano i ni ugodno boravište njihovo! Oni će, kao i mi, gorjeti u paklenoj vatri i kušat će njezinu vrelinu.”

Versetto: 60

قَالُواْ بَلۡ أَنتُمۡ لَا مَرۡحَبَۢا بِكُمۡۖ أَنتُمۡ قَدَّمۡتُمُوهُ لَنَاۖ فَبِئۡسَ ٱلۡقَرَارُ

Podanici će svojim glavešinama, reći: “Vi niste dobrodošli, niti imate ikakve vrijednosti! Vi ste bili uzrok da skrenemo s Prave staze. A grozno je džehennem boravište i grozno je povratište!” I jedni i drugi bit će stanovnici džehennema.

Versetto: 61

قَالُواْ رَبَّنَا مَن قَدَّمَ لَنَا هَٰذَا فَزِدۡهُ عَذَابٗا ضِعۡفٗا فِي ٱلنَّارِ

Podanici će reći: “Gospodaru naš, udvostruči patnju u paklenoj vatri onima koji su bili uzrok da skrenemo s puta istine i da se otuđimo!”

Alcuni insegnamenti da trarre da questi versi sono:

• من صبر على الضر فالله تعالى يثيبه ثوابًا عاجلًا وآجلًا، ويستجيب دعاءه إذا دعاه.

Gospodar će onog ko se strpi u iskušenju nagraditi na dunjaluku ili na Ahiretu, te će uslišiti njegovu molbu koju Mu uputi.

• في الآيات دليل على أن للزوج أن يضرب امرأته تأديبًا ضربًا غير مبرح؛ فأيوب عليه السلام حلف على ضرب امرأته ففعل.

Ovi ajeti dokazuju da čovjek (u islamskoj zemlji) ima pravo udariti svoju suprugu u cilju odgoja, ali ne tako snažno da na njezinom tijelu ostane trag od udarca. Ejjub se zakleo da će udariti svoju suprugu, što je kasnije i učinio (u blažoj verziji).