Маънолар таржимаси Сура Зумар - Қуръон Каримнинг мухтасар тафсирининг бўшноқча таржимаси - Бет рақами 461 - Қуръони Карим қомуси

Оят: 22

أَفَمَن شَرَحَ ٱللَّهُ صَدۡرَهُۥ لِلۡإِسۡلَٰمِ فَهُوَ عَلَىٰ نُورٖ مِّن رَّبِّهِۦۚ فَوَيۡلٞ لِّلۡقَٰسِيَةِ قُلُوبُهُم مِّن ذِكۡرِ ٱللَّهِۚ أُوْلَٰٓئِكَ فِي ضَلَٰلٖ مُّبِينٍ

Zar su isti zabludjeli nesretnik čije je srce okorjelo, te ne spominje Allaha, i onaj čija je prsa Allah, džellešanuhu, učinio prostranim za prihvatanje islama, pa je spoznao istinu i slijedi je? Njih dvojica nikad neće biti isti. Upućene čeka spas, a one čije je srce okorjelo čeka propast. Ovi potonji u jasnoj su zabludi.

Оят: 23

ٱللَّهُ نَزَّلَ أَحۡسَنَ ٱلۡحَدِيثِ كِتَٰبٗا مُّتَشَٰبِهٗا مَّثَانِيَ تَقۡشَعِرُّ مِنۡهُ جُلُودُ ٱلَّذِينَ يَخۡشَوۡنَ رَبَّهُمۡ ثُمَّ تَلِينُ جُلُودُهُمۡ وَقُلُوبُهُمۡ إِلَىٰ ذِكۡرِ ٱللَّهِۚ ذَٰلِكَ هُدَى ٱللَّهِ يَهۡدِي بِهِۦ مَن يَشَآءُۚ وَمَن يُضۡلِلِ ٱللَّهُ فَمَا لَهُۥ مِنۡ هَادٍ

Svevišnji Allah objavljuje Resulullahu, sallallahu alejhi ve sellem, blagoslovljenu knjigu Kur’an čije su riječi najljepše. Časni Kur’an je knjiga čiji su ajeti slični jedni drugima u savršenstvu, i dosljednosti, i neoprečnosti. U njemu se na različite načine govori o prijašnjim narodima i propisima, obećanju i prijetnji, o osobinama onih koji istinu slijede te onih koji u laž vjeruju. Bogobojazne jeza podilazi kad slušaju kur’anske ajete, jer strahuju od kazne na koju oni upozoravaju, a zatim se njihove kože i srca smiruju kad čuju radosne vijesti, ajete o milosti i poticaj na činjenje dobrih djela. I upravo to što vjernici osjete čitajući veličanstveni Kur’an jest Allahova dobrota spram njih, i uputa koju im je dao; a Allah na Pravu stazu upućuje koga On hoće. Valja vam znati da niko neće uputiti onog koga Sveznajući Allah odvede u zabludu!

Оят: 24

أَفَمَن يَتَّقِي بِوَجۡهِهِۦ سُوٓءَ ٱلۡعَذَابِ يَوۡمَ ٱلۡقِيَٰمَةِۚ وَقِيلَ لِلظَّٰلِمِينَ ذُوقُواْ مَا كُنتُمۡ تَكۡسِبُونَ

Zar je isti onaj koji će na Dan ustanuća biti bačen u paklenu vatru na svoje lice, sa svezanim rukama iza leđa pa će se, jer je bio poricatelj, od vatre moći braniti samo licem, i onaj kojim će Plemeniti Allah biti zadovoljan te ga, kao vjernika čestita, uvesti u Džennet? Nisu njih dvojica isti, niti mogu biti. Nevjernicima, koji su sami sebi nanijeli nepravdu čineći širk i grijehe, bit će rečeno na Velikom danu: “Trpite posljedice hrđavih djela koja ste činili na dunjaluku! Ovo ste zaslužili.”

Оят: 25

كَذَّبَ ٱلَّذِينَ مِن قَبۡلِهِمۡ فَأَتَىٰهُمُ ٱلۡعَذَابُ مِنۡ حَيۡثُ لَا يَشۡعُرُونَ

Kao što tvoj narod, Poslaniče, poriče, tako su poricali i prijašnji narodi, pa ih je Allah, džellešanuhu, kaznio kad su se kazni najmanje nadali, a, usto im nije naumpalo kakva će ih kazna stići, te da je neće osjetiti i da se neće stići pokajati.

Оят: 26

فَأَذَاقَهُمُ ٱللَّهُ ٱلۡخِزۡيَ فِي ٱلۡحَيَوٰةِ ٱلدُّنۡيَاۖ وَلَعَذَابُ ٱلۡأٓخِرَةِ أَكۡبَرُۚ لَوۡ كَانُواْ يَعۡلَمُونَ

Svevišnji Allah dao je da nevjernički narodi osjete bolnu patnju i poniženje na ovom svijetu, a na Ahiretu ih čeka patnja u paklenoj vatri, koja će biti najstrašnija i najteža. Da nevjernici to znaju!

Оят: 27

وَلَقَدۡ ضَرَبۡنَا لِلنَّاسِ فِي هَٰذَا ٱلۡقُرۡءَانِ مِن كُلِّ مَثَلٖ لَّعَلَّهُمۡ يَتَذَكَّرُونَ

Allah, džellešanuhu, u veličanstvenom Kur’anu, koji je objavljen Muhammedu, sallallahu alejhi ve sellem, navodi nevjernicima razne primjere dobra i zla, istine i neistine, vjerovanja i nevjerovanja... ne bi li izvukli pouku i sustegnuli se od nevjerstva i porokā.

Оят: 28

قُرۡءَانًا عَرَبِيًّا غَيۡرَ ذِي عِوَجٖ لَّعَلَّهُمۡ يَتَّقُونَ

Časni Kur’an je knjiga objavljena na arapskom jeziku čije su riječi jasne a značenje razumljivo, bez bilo kakvih komplikacija i začudnosti, kako bi ljudi, čitajući je, izvukli korist i bojali se Plemenitog Allaha čineći dobra djela, a sustežući se od porokā.

Оят: 29

ضَرَبَ ٱللَّهُ مَثَلٗا رَّجُلٗا فِيهِ شُرَكَآءُ مُتَشَٰكِسُونَ وَرَجُلٗا سَلَمٗا لِّرَجُلٍ هَلۡ يَسۡتَوِيَانِ مَثَلًاۚ ٱلۡحَمۡدُ لِلَّهِۚ بَلۡ أَكۡثَرُهُمۡ لَا يَعۡلَمُونَ

Sveznajući Allah upoređuje mušrika sa robom koji je u vlasti više ljudi koji se otimaju oko njega, pa je isti taj rob izbezumljen i zbunjen ne znajući koga od njih da posluša; bilo kojeg da posluša, sigurno će izazvati srdžbu onog drugog. A monoteistu, koji je uvjeren u Ahiret i staložen, Znalac svih tajni upoređuje s robom koji je u vlasti jednog čovjeka pa se trudi da mu udovolji, sav usredsređen na želje i volju jednog vlasnika. Jesu li ova dva roba u istom položaju? Nisu. Milostivom Allahu pripadaju slava i hvala. Većina ljudi to ne zna, pa Allahu pripisuje sudruge.

Оят: 30

إِنَّكَ مَيِّتٞ وَإِنَّهُم مَّيِّتُونَ

Ti ćeš, Božiji Poslaniče, umrijeti, neumitno, a i tvoji će neprijatelji pomrijeti, bez imalo sumnje.

Оят: 31

ثُمَّ إِنَّكُمۡ يَوۡمَ ٱلۡقِيَٰمَةِ عِندَ رَبِّكُمۡ تَخۡتَصِمُونَ

A zatim ćete se, o ljudi, prepirati pred Znalcem svih tajni na Sudnjem danu. Tad će se saznati ko je na istini, a ko na neistini bio.

Ушбу саҳифадаги оят фойдаларидан:

• أهل الإيمان والتقوى هم الذين يخشعون لسماع القرآن، وأهل المعاصي والخذلان هم الذين لا ينتفعون به.

Jedino bogobojazni vjernici osjete skrušenost prilikom slušanja Kur’ana, a oni koji čine grijehe te oni koje je Allah ostavio na cjedilu ne izvlače nikakvu korist iz slušanja Objave.

• التكذيب بما جاءت به الرسل سبب نزول العذاب إما في الدنيا أو الآخرة أو فيهما معًا.

Poricanje onog što su donijeli poslanici ima za posljedicu kaznu na dunjaluku ili na Ahiretu, ili kaznu na oba svijeta.

• لم يترك القرآن شيئًا من أمر الدنيا والآخرة إلا بيَّنه، إما إجمالًا أو تفصيلًا، وضرب له الأمثال.

Sva svjetovna i vjerska pitanja objašnjena su u časnom Kur’anu, bilo da su objašnjena sažeto ili detaljno. Kur’an je za sve naveo primjer.