Ý nghĩa nội dung Câu 49 Chương Chương Al-Zumar - Bản dịch tiếng Bosnia, phân tích ngắn gọn về Qur'an - Bách khoa Toàn thư về Kinh Qur'an

Câu: 49

فَإِذَا مَسَّ ٱلۡإِنسَٰنَ ضُرّٞ دَعَانَا ثُمَّ إِذَا خَوَّلۡنَٰهُ نِعۡمَةٗ مِّنَّا قَالَ إِنَّمَآ أُوتِيتُهُۥ عَلَىٰ عِلۡمِۭۚ بَلۡ هِيَ فِتۡنَةٞ وَلَٰكِنَّ أَكۡثَرَهُمۡ لَا يَعۡلَمُونَ

Ako nevjernika snađu nevolje i kušnje, kao npr. bolest i siromaštvo, iskreno se obraća Svevišnjem Allahu moleći Ga da mu ukaže na izlaz. Nakon što Plemeniti Allah otkloni nevolju i dajući mu blagodat zdravlja i imetka, nevjernik govori: “Ovo blagostanje dato mi je zato što Allah zna da ga zaslužujem!” A istina je da su to samo iskušenje i približavanje kazni. I većina nevjernika nije toga svjesna, pa budu obmanjeni Božijim blagodatima.

Trong những bài học trích được của các câu Kinh trên trang này:

• النعمة على الكافر استدراج.

Svevišnji Allah obasipa nevjernika blagodatima, ali ga pomoću njih samo približava kazni.

• سعة رحمة الله بخلقه.

Allah je prema stvorenjima izuzetno milostiv.

• الندم النافع هو ما كان في الدنيا، وتبعته توبة نصوح.

Samoprijekor koristi samo na ovom svijetu, i to pod uvjetom da se čovjek iskreno pokaje za zlo koje je činio.